Tačno vreme nastanka kreola se može sasvim precizno odrediti i to je
ono što ih razlikuje od “običnih” jezika. Upravo zbog toga se
ne koriste ustaljene tehnike i metode istorijske lingvistike. Glavno pitanje je
da li kreol treba da se poredi sa jezikom od kog je preuzeta leksikologija ili sa jezikom (jezicima) od
kojih je preuzeta gramatička struktura, odnosno u onoj meri koliko je to moguće
odrediti.
Jasno je da se kreoli kvalitativno ni na koji način ne razlikuju od
ostalih govornih jezika. Iako naučnici ovo tumače na
različite načine, kreoli imaju određene zajedničke karakteristike, kao što npr.
kineski po svojoj gramatici liči na kreolsku gramatiku. Imajući to u vidu, da
bismo utvrdili da li je neki jezik kreol ili ne, prvo moramo da znamo nešto o
njegovoj istoriji, bilo da je lingvistička ili socijalna, a poželjno je da to
budu i jedna i druga.
Glavni problem u određivanju da li je neki jezik kreol ili ne,
predstavlja činjenica da se kreoli koriste u istim geografskim regijama kao i
jezici iz kojih potiče veliki deo leksike tog kreola.
Drugačiji slučajevi kada se jezici pojednostavljuju do određene mere su
lingva franka (bez mediteranske lingva franke) i koini. Oni nastaju u sličnim
uslovima – veliki broj nematernjih govornika počne da koristi određeni govorni
oblik u uprošćenoj formi. Kada su u to uključeni govornici koji koriste
različite jezike, tada se radi o lingva franki, a kada je reč o različitim
dijalektima jednog jezika, tada se radi o koinu.
Нема коментара:
Постави коментар